Povijest emajliranog paraka za kuhanje, gdje je nastao i zašto?
U 19. stoljeću na slovenskim selima počeo se koristiti emajlirani parak kao praktičan alat za pripremu hrane u većim količinama. Kovači su izrađivali ove posude od debelih željeznih limova, često po mjeri prema zahtjevima gazda i farmera. Paraci su služili uglavnom tijekom blagdana, sajmova i obiteljskih proslava, kada je bilo potrebno nahraniti desetke ljudi odjednom.
Tradicionalna upotreba: Kuhanje knedli, krumpira i hrane za stoku
Parak za knedle i krumpire postao je nezamjenjiv dio svake veće kućanstva. Zbog rešetke bilo je moguće pripremiti hranu bez izravnog kontakta s vodom, što je osiguravalo nježnost i sočnost jela. Ovaj način kuhanja brzo se proširio, osobito na selu.
Gospodarski parak: Višenamjenski pomoćnik
Gospodarski parak nije služio samo za kuhanje hrane, već i za pripremu hrane za stoku. Koristio se svakodnevno, osobito kad nije bilo dostupne električne opreme, a sve se kuhano na otvorenom ognju.
20. stoljeće: Modernizacija i proširenje upotrebe
S razvojem materijala i tehnologija nastao je parak na kruta goriva, koji se koristio za vanjsko kuhanje tijekom cijele godine. Bilo je potrebno samo dodati drvo, a parak je funkcionirao kao mala kuhinja na dvorištu. Parak na drvo koristi se i danas za tradicionalne recepte.
Suvremenost: Povratak tradiciji
Danas veliki parak za kuhanje često ima emajliranu površinu, poklopac i čvrste ručke. Iako se njegova konstrukcija modernizirala, princip je ostao isti – pripremiti ukusnu hranu za veći broj ljudi udobno i učinkovito.
Regionalne običaje povezane s upotrebom paráka
- Zapadna Slovačka: Parak je bio neodvojiv dio svinjokolja, gdje su se u njemu kuhali krumpiri i pripremala hrana za stoku.
- Srednja Slovačka: Koristio se na tradicionalnim obiteljskim proslavama za kuhanje knedli i buhtli.
- Istočna Slovačka: Parak je služio za pripremu hrane tijekom poljoprivrednih radova i društvenih događanja.