Priča o trenažeru

U udobnom novom kućnom uredu, koji su mama Hermiona i tata Sebastian uredili u svom domu, vladao je miran predvečer. Djeca, mali Oliver i njegova sestrica Patricia, radoznalo su promatrali veliki ekran na tatinom stolu, na kojem su se prikazivali različiti modeli eliptičnih trenažera od raznih dobavljača.

Tata Sebastian upravo je razmišljao od kojeg proizvođača naručiti nove modele za njihov e-shop, kada se Oliver znatiželjno upitao:
"Mama, što su ti veliki strojevi? I čemu služe?"

Mama Hermiona se nasmiješila, prebacila kosu preko ramena i udobno se smjestila u stolicu. Znala je da njezin sin voli priče, posebno one koje se odnose na povijest stvari koje prodaju u svojoj trgovini. Udahnula je duboko i započela…

Početak eliptičnog trenažera – ideja inženjera Davida

"Davno, davno… zapravo, ne tako davno, živio je jedan mudar čovjek po imenu David."
Bio je inženjer i radio za tvrtku Precor. Njegov posao nije bio običan – proučavao je kako se ljudi kreću kada trče, hodaju ili vježbaju. I primijetio je nešto vrlo važno…"

"Što?" upitao je Oliver nestrpljivo.

"Pa to," nastavila je mama Hermiona, "da ljudi koji trče na traci često osjećaju bol u koljenima i gležnjevima. Svaki korak znači snažan udarac o pod, što uzrokuje nelagodu i ozljede. I tada je David pomislio: 'Mora postojati bolji način trčanja, ali bez boli!'"

Izum eliptičnog trenažera

"I je li ga izumio?" uzbuđeno je upitao Oliver.

"Da!" Mama se nasmiješila. "Godine 1995. predstavio je prvi eliptični trenažer. Bio je to stroj s pedalama koji se kretao tako da je podsjećao na trčanje, ali bez snažnih udaraca na stopala. Noge su se pomicale eliptičnim – jajastim – oblikom, i zato je dobio naziv eliptični trenažer. Bio je to veliki izum jer su ljudi napokon mogli vježbati, jačati noge i ruke, a da pritom ne brinu hoće li ozlijediti koljena."

Oliver se zamislio: "Dakle, to je kao trčanje po zraku?"

"Baš tako, moj pametni Oliver!" Mama je oduševljeno klimnula glavom. "To je kao leteće trčanje, jer tvoje noge nikada ne dodiruju tvrdi pod. Ali znaš li što je bilo još zanimljivije?"

Različiti nazivi za eliptični trenažer

"Kada su se eliptični trenažeri proširili svijetom, ljudi su ih počeli zvati različitim imenima," objasnila je mama Hermiona.

Oliver je znatiželjno nagnuo glavu: "Kako, na primjer?"

"Neki ih nazivaju 'cross trenažerima', jer pokreti podsjećaju na skijaško trčanje – tzv. cross trening. Drugi ih jednostavno zovu 'orbitrek', što je naziv koji se najviše koristi u Europi. U engleskom govornom području zovu se 'elliptical trainer'."

Oliver je uzbuđeno poskočio: "Dakle, kada netko kaže 'orbitrek', misli na isto što i eliptični trenažer?"

"Upravo tako," potvrdila je mama. "To je isti stroj, samo s različitim imenima u različitim jezicima."

Zašto su eliptični trenažeri toliko popularni?

"Kada su ljudi počeli koristiti eliptične trenažere, shvatili su da vježbanjem aktiviraju ne samo noge, već i ruke. Tako su postali još popularniji, jer omogućuju vježbanje cijelog tijela – nogu, ruku, trbuha i leđa."

"Koriste li ih i sportaši?" upitao je Oliver.

"Naravno! Mnogi trkači, biciklisti, pa čak i skijaši koriste ih kako bi održali kondiciju kada vani pada kiša ili snijeg. Također, koriste se i u bolnicama za rehabilitaciju, jer su vrlo blagi za zglobove."

Pouka priče: Zdravlje je naše najveće bogatstvo

Oliver je pogledao oko sebe i rekao:
"Dakle, kada netko kupi eliptični trenažer u našoj trgovini, pomažemo mu da ostane zdrav?"

Mama Hermiona ga je pogledala s osmijehom i pomilovala po kosi. "Točno tako, Oliver. Pomažemo ljudima da se brinu o svom tijelu, kako bi bili zdravi i osjećali se dobro. Zato je toliko važno kretati se i vježbati – da nam tijelo dugo služi."

"A što se događa ako netko ne vježba?" upitao je Oliver.

"Kada se ne krećemo, naši mišići slabe i tijelo gubi snagu. Svaki pokret, čak i kratka šetnja, pomaže nam da ostanemo zdravi. A trenažeri poput eliptičnih su izvrsni jer štede naše zglobove i održavaju nas u formi."

Zaključak – Poruka za budućnost

Oliver se uzbuđeno nasmiješio: "Znači, kad malo narastem, moći ću isprobati to 'leteće trčanje'?"

"Naravno!" mama Hermiona se nasmiješila. "Ali samo ako prije toga napišeš domaću zadaću!" dodala je s osmijehom.

"Dogovoreno!" kimnuo je Oliver.

Ubrzo je cijela obitelj sjela za večeru, a tata Sebastian im je pričao koji model mu se najviše svidio. No, Oliver je znao da je večeras naučio nešto više od priče o izumu – naučio je važnu životnu lekciju:

Zdravlje je naše najveće bogatstvo, a kretanje je ključ sretnog života.

I možda će jednog dana, kada bude odrastao, ispričati ovu priču i svojoj djeci… i naučiti ih da se svaki pokret računa